Reciklaža aluminijuma
Značaj reciklaže aluminijuimskog otpada
U cilju zaokruživanja „životnog“ ciklusa aluminijumskih proizvoda vrlo važnu ulogu ima reciklaža aluminijuma, odnosno aluminijumski otpad
Mnogi proizvođači aluminijumske stolarije u saradnji sa svojim kupcima, su pokrenuli aktivnosti otkupa aluminijumskih otpadaka koji nastaju prilikom prerade aluminijumskih profila u gotove proizvode. Od prikupljenog alumijumskog otpada preradom se dobijaju aluminijmske legure u bloku. Preradom ovih legura ponovo se dobijaju odgovarajući aluminijumski profili,a na ovaj način se direktno učestvuje u očuvanju čovekove okoline.
Vrste aluminijumskog otpada za reciklažu
Na prvom mestu se nalaze takozvani „meki“ otpadni profili od proizvoda dobijenih plastičnom deformacijom prilikom procesa valjanja, presovanja i izvlačenja.
- otpad (bojeni i nebojeni) u vidu delova od profila i limova bez plastičnih primesa,
- otpad (bojeni i nebojeni) u vidu delova od profila sa termoprekidom,
- otpad u vidu žice ili užeta i sl.
Slede takozvani „tvrdi“ otpadni profili od proizvoda dobijenih livenjem.
- otpad od delova motora sa unutrašnjim sagorevanjem (očišćeni od drugih primesa i ulja),
- otpad od delova vozila, mašina i konstrukcija bez gvozdenih i cinkanih elemenata,
- otpad u obliku komada čija je osnova aluminijum ili njegove legure i sl..
Izrada legura aluminijuma preradom aluminijumskog otpada
Preradom gore navedenih vrsta otpada najčešće se dobijaju sledeće vrste legura:
- aluminijumski blok za dezoksidaciju različitog sadržaja aluminijuma (od 95% pa do 99% Al),
- legura AlSi11Cu2(Fe) (oznaka EN AC 46100) poznatiju kao L132,
- legura AlSi9Cu3(Fe) (oznaka EN AC 46000) poznatiju kao L226 ili DIN 226,
- legura AlSi12(b) (oznaka EN AC 44100) poznatiju kao L11 ili DIN 230,
- legura AlSi12Cu1 (oznaka EN AC 47100) poznatiju kao L231 ili DIN 231,